Hrana je obično služena u tanjirima, a hljeb i glavno jelo su uzimali iz zajedničkih posuda. Nož se koristio, ali se od svakog gosta očekivalo da ponese svoj, a samo visoko uvaženom gostu je davan poseban nož. Viljuške su se rijetko upotrebljavale.

Namirnice

koje su najčešće koristene bile su životinjskog porjekla - meso pilece i crveno, pečeno i suho, te sirevi, kajmak, kiselo mlijeko.

Pogače/hljeb

razne žitarice, juhe od žitarica kiselu krem juhu od suhih mahunarki sa poširanim prepeličjim jajima (može bilo kakvo jaje) heljda, ječam, sirak i dr. kupus, mrkva i tikva.

Namazi

su bili poznati, od onih najjednostavnijih kao što je svinjska mast do raznih jetrenih i mesnih pašteta.

Začini

najvrjedniji je bio papar, zatim cimet, muškat, bademi i marcipan bili su namirnice koje nisu smjele nedostajati u kuhinji srednjeg vijeka a, umjesto šećera zaslađivalo se sa medom.

Sankova posuda

Sankova posuda je pozlaćena srebrena posuda sa tucanim i urezanim ukrasima. Nalazi se u Metropolitan muzeju u New Yorku. Posuda liči na rustikalnu verziju zdjela francuske tradicije. Uzima se da je posuda nastala u srednjovjekovnoj Bosni i da je izraz bosanskog stila u umjetnosti u metalu srednjovjekovne Bosne. Sankova posuda spaja ključne elemente francuskog hanapa (zdjele) iz prve polovine 14. vijeka sa detaljima lokalne bosanske tradicije. Ova posuda se pripisuje kaznacu Sanku Miltenoviću (1335-1372) humskom vlastelinu i dvorjaniku bosanskog bana Tvrtka I Kotromanića. Posuda (zdjela, činija) ima natpis koji priziva svetio trojstvo, navodi vlasnika čaše ('sija čaša Sinakova') i izražava nadu da će svakog tko iz nje pije Bog razveseliti, ali na siromahe ne smije zaboravljati.